Uganuće gležnja

Uganuće gležnja česta je ozljeda. Sportovi s čestim, brzim promjenama smjera, skokovima i kontaktom s protivničkim igračima posebno su rizični za ligamente gležnja. Dešavaju se i tijekom svakodnevnih aktivnosti kada „krivo stanemo“ ili doskočimo.

Najčešći mehanizam nastanka ozljede ligamenata je inverzija stopala (zavrtanje stopala prema unutra) uz najčešće stopalo u položaju plantarne fleksije, odnosno prstima prema dole (položaj stajanja na prstima).

Rizik od ponovne ozljede gležnja povećan je, osobito među sportašima. Otprilike jedna trećina doživi drugu ozljedu gležnja u roku od 3 godine. Veliki broj ih se žali na bol pri hodanju i trčanju, blago oticanje i nestabilnost skočnog zgloba.

Simptomi:

Većina ozljeda zahvaća lateralne ligamente, pri čemu je prednji talofibularni ligament najčešće zahvaćen. Ozljede ligamenata gležnja podijeljene su u tri stupnja  obzirom na težinu ozljede: blagi, umjereni i težak. O stupnju ozljede ovisni kako će izgledati daljnje liječenje.

Dijagnoza

Za dijagnozu je prije svega značajan pregled liječnika. Tijekom pregleda ustanovit će postojanje i lokaciju boli, oteklinu, deformacije, toplinu zgloba, hematom, ograničenja kretanja itd. Važno je utvrditi okolnosti koje su dovele do ozljede, odnosno mehanizam ozljede, te dobiti informacije o postojanju/vrsti ranije ozljede u ovom području. Ovisno o nalazima, liječnik može tražiti daljnju obradu, npr. rentgenogram ili dijagnostički ultrazvuk.

Liječenje

Liječenje uganuća gležnja ovisi o težini ozljede. Cilj je uvijek smanjiti bol i oteklinu, potaknuti cijeljenje ligamenata i vratiti funkciju gležnja. Ovisno o težini ozljede može biti potrebna i imobilizacija. Ono što je vrlo važno je provesti pravilno liječenje/rehabilitaciju kako bi se prevenirala kronična nestabilnost gležnja i ponavljana uganuća.

U rehabilitaciji često koristimo razne dostupne procedure poput lasera, ultrazvuka, magnetoterapije, elektroterapije s ciljem smanjivanja boli i upale te poticanja cijeljenja. Podupiru nas tehnike poput KT-a, limfne drenaže, miofascijalne relaksacije. Najznačajnija je svakako individualna kineziterapija. Kako bi prevenirali kroničnu nestabilnost tijekom rehabilitacije morate naučiti pravilno izvoditi vježbe s ciljem poboljšanja propiocepcije i balansa. U tome mogu pomoći i razna tehnička rješenja koja terapiju čine kvalitetnijom i zanimljivijom osiguravajući nam još bolji krajnji rezultat.