Ako osjećate bol s unutarnje strane gležnja ili u svodu stopala, posebno tijekom ili nakon trčanja, moguće je da se radi o upali tetive tibialis posterior, strukture koja ima ključnu ulogu u stabilnosti stopala tijekom trčanja i hodanja.
U nastavku saznajte zašto su spomenuti mišić i tetiva važni, koji su simptomi i što učiniti da se vratite trčanju bez boli.
Zašto je ova tetiva važna za one koji se bave trčanjem?
Tibialis posterior je mišić potkoljenice čija tetiva prolazi iza unutarnje „koščice“ (medijalnog maleola)gležnja te se hvata za kosti stopala (navikularnu i medijalnu kuneiformnu kost). Ima ključnu ulogu u pravilnoj biomehanici stopala. Pojednostavljeno, zašto je toliko važna za kretanje i trčanje:
- kontrolira koliko se stopalo “urušava”( pronacija) , odnosno spušta pri početnom osloncu/
doskoku čime apsorbira udarac - pomaže pretvoriti stopalo u čvrstu polugu kada je vrijeme za odraz
Kod trčanja je to posebno važno obzirom da stopalo mora upiti udarac (pronacija) pri svakom koraku, a zatim se mora stabilizirati za bolji odraz. Kada ovaj sustav funkcionira pravilno, opterećenje se ravnomjerno raspoređuje.
Uzroci tendinitisa
Tendinitis je stanje u kojem se tetiva koja povezuje mišić s kosti, upali i postane bolna kao posljedica preopterećenja. Kod sportaša tendinitis često nastaje kao rezultat kombinacije više biomehaničkih čimbenika: prekomjerne pronacije, slabosti ekstenzora kuka, smanjenog opsega pokreta u gležnju (pokret prstima prema gore), bježanja koljena prema unutra tijekom aktivnosti te neadekvatne tehnike. Važnu ulogu imaju i promjene u opterećenju, poput nagle promjene u intenzitetu treninga, povećanje pretrčanih kilometara , promjena podloge i/ili obuće. Uglavnom je zahvaćena samo jedna noga.
Tipični znakovi upale tetive kod rekreativnih trkača:
- bol s unutarnje strane gležnja ili svoda stopala
- bol na početku trčanja koja se kasnije “razradi”, ali se vraća nakon aktivnosti
- osjetljivost na dodir i moguće blago oticanje
- bol pri trčanju uzbrdo ili po neravnom terenu
- teško ili bolno podizanje na prste jedne noge
- osjećaj da se stopalo “ruši” prema unutra
Dijagnozu postavlja liječnik na temelju razgovora o simptomima i kliničkog pregleda. Po potrebi se provodi dodatna dijagnostika, najčešće muskuloskeletni ultrazvuk.
Što uključuje suvremeni pristup liječenju?
Učinkovito liječenje zahtijeva individualno prilagođen i stručno vođen terapijski plan. U većini slučajeva je konzervativno i, osim uklanjanja simptoma, treba uključivati i rješavanje uzroka problema.
Trajanje oporavka ovisi o težini oštećenja i pravovremenosti početka liječenja. Najveća pogreška je ignoriranje boli, jer kasnije započeto liječenje uglavnom znači i dulji oporavak.
Liječenje uključuje:
- privremeno smanjenje ili izbjegavanje bolnih aktivnosti, odnosno prilagodba treninga
- protuupalne mjere (primjena leda, nesteroidni protuupalni lijekovi prema preporuci liječnika)
- fizikalne terapijske procedure (HILT laser, TECAR, elektroterapija)
- individualno prilagođen program vježbi s ciljem poboljšanja biomehanike
- manualne tehnike poput Emmett tehnike ili miofascijalnog opuštanja (MFR)
Važan dio terapije je i edukacija pacijenta o prilagodbi tehnike kretanja, plana treninga i postepenog povećanja kilometraže pri povratku u isti, te odabiru obuće. Po potrebi se preporučuju individualno izrađeni ortopedski ulošci, te rjeđe tijekom liječenja privremena upotreba ortoze.
Zaključak
Tendinitis tibialis posteriora često je zanemaren uzrok boli u stopalu. Rana dijagnoza i pravovremeno liječenje ključni su za sprječavanje dugoročnih komplikacija i očuvanje funkcije stopala, kao i prevenciju ponovne pojave problema.
IVANA RAJNPREHT FOLNEGOVIĆ, dr. med.
specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije
